ponedjeljak, 12. veljače 2018.

Milutin Prokic

                                     Milutin Prokic            

Nije mi tacno poznata godina kada se Milutin rodio.Moja prepostavka je da je to izmedju 1885  I 1888 godine. Zna se da je prvo dete dobio 1923.Takodje ne znam ni koje godine se rodila njegova supruga Milka.Ono sto pouzdano znam to je da se njena sestra Sofija rodila u Novembru 1888 godine.Tako da bi Milka mogla biti rodjena najranije 1887  godine.Ako je Milutin bio nesto stariji od supruge , tada moja predpostavka ima smisla.Kada su dobili prvo dete Jovicu 1923 Milutin bi imao oko 35 godina.
Prvi svetski rat se vodio od 1914 pa do 1918 godine.Kako je Milutin pouzdano bio u tom ratu I iz njega izasao sa dva odlikovanja” Karadjordjeve zvezde sa macevima”  to bi moglo znaciti da je iz rata izasao sa oko tridesetak godina.Mislim po mojim saznanjima da je Milutin po zanimanju bio trgovac u sirem smislu recu, mozda je jedno vreme bio I ugostitelj s obzirom da je od ocevih para, posle deobe sa bracom,  kupio zgradu “Vojvodina’’ U Vrnjackoj banji te je izdavao prenociste turistima koji su dolazili u banju na lecenje I odmor.I danas se zna da je Vrnjacka banja nasa najpoznatija banja po lekovitosti ali I po najrazvijenijim oblikom turizma  sa bogatom turistickom ponudom.Milutin je sa verenickom ponudom I prosidbom otputovao u Sabac.Tamo je isprosio sebi suprugu.To je bila Milka,  najstarije od troje dece iz porodice Lukic.Sa njom je do pocetka drugoga svetskoga rata ziveo I radio u banji.Milka mu je izrodila cetvoro dece I to ovim redom: Jovicu, Milorada, Zdravka I cerku Milu.Ispred drugog svetskog rata rasprodaje imovinu I preseljava se za Beograd.Kupuje stan u centru Beograda.Nekako u to vreme ostaju bez cerke koju je pokosila tuberkuloza.Po oslobdjenju Beograda drugi sin Milorad se prikljucuje partizanskim jedinicama I odlazisa njima dalje na front.Vise se nije vratio da zivi u Srbiji.Upoznaje Branku zao mi je ne znam njeno devojacko prezime i  sa njom osniva porodicu u Rijeci.Dobili su sina I kcer.Miljenka I Velinu.Kako je najstariji Milutinov sin  Jovica Inace veliki avanturista I najzivopisniji lik ove porodice jos  sa 16 godina otisao u Kraljevo u internat to je sada samo Zdravko bio sa njima.Zatim su usledila dva prelomna dogadjaja po Milutina.Ja  sam bio svedok oba,  samo zbog svojih godina ne znam redosled mada ce biti da je bilo ovako.Javili su nam da je Milka umrla.Otisao sam sa njenom sestrom Sofijom koja me je cuvala od mojih sest meseci u njihov stan na bdenje nad pokojnicom.Pamtim jednu polumracnu sobu na cijoj sredini je bio otvoren kovceg.Okolo na stolicama sedeli su neki ljudi, negde na stolu gorela je sveca.Da nije bilo mene vladala bi tisina, jer ja sam setao oko sanduka I pevao crkvene pesme kao da sam izucio bogosloviju. A poenta je da sam ziveo  prekoputa crkve  Sveti Djordje na Cukarici I da me je tamo nana Sofija stalno vodila jer je bila veoma pobozna. Tako sam ja na tom bdenju imitirao svestenika.Kasnije kada sam porastao nana Sofija mi rece da  su mi ono vece djavoli uzeli glas I da zato vise lepo ne pevam.Ja sam imao realnije misljenje , da je to mutiranje ali djavo ce ga znati, jer je  moj otac je divno pevao Italijanske arije.Imao je lep glas.I uopste  bio je talentovan za umetnost,  knjizevnost Iveoma lako je ucio jezike.Drugi dogadjaj je vezan za strica Zdravka.Jednoga dana je dosao kod nasu stan gde smo ziveli,  Zrmanjska ulica br.2 da se oprosti.Negde je odlazio na put.Kasnije kada su pocela da stizu pisma iz Amerike ja sam shvatio da je stric  otisao daleko I da se vise nece vratiti.Medjutim prevario sam se.Tada  kada sam ga ponovo video  vec sam isao u  srednju skolu.Toga dana bio sam veoma srecan kada sam u kuci zatekao strica I strinu.Dobro se secam 20 dolara koje sam dobio.Kupio sam stof I snajder nas kucni prijatelj mi je sasio pantalone zvoncare koje su tada bile u modi.Secam se I da se majka nesto ljutila sto sam to uradio ali ja sam takav, uradim ono sto ja zelim.Nije da  sam sebican I egoista vec zelim da budem svoj.Tako je Milutin ostao da zivi sam u svom stanu ulici Stojana Protica 2 na Crvenom krstu.Preko puta je Beogradsko dramsko pozoriste.Mene je otac jedanput ili dvaputa vodio u stan gde je deda ziveo.Deda Milutin prema meni nije iskazivao nikakvu neznost kao sto ja to sada cinim prema svojim unucicima.Mozda mu je bila takva narav, mozda je u njemu bila usadjena neka strogoca a mozda I nesto trece, ali o tome kada budete citali moju biografiju. Jer ja sa danasnje distance ne mogu ni da razumem ni da opravdam  da kada baba Milka dodje kod nas u posetu donese mi lusu-vrsta slatkisa lizalicu  u obliku lule ili kisobrana I kaze svojoj sestri da je uzela pare to da mi kupi I da je pazila da je Milutin ne vidi.Koliko je Milutin bio naprasit I ljut covek vidi se I po prici koju sam cuo.Kada je Jovica njegov prvi sin bio dete ujeo ga je pas.Milutin ode u kucu uze pistolj I ubi psa pred detetom.Nana je posle tumacila da je taj dogadjaj poremetio dete I da je kasnije bio takav kakav je bio.Na Milutinovu sahranu sam malo zakasnio jer sam pravo iz Hemijske skole zaputio se na Centralno Groblje.Milutin je kasnije posle smrti svoje zene jedno vreme ziveo sam.Kasnije se ozenio sa mnogo mladjom zenom koja je trebala  da ga pazi I neguje jer je vec bio ostario.Ta zena zvala se Rada.Posle Milutinove smrti  Rada je promenila taj  stan za stan u Rimskoj  ulici.Sta je bilo sa stvarima koje su ostale posle Milutinove smrti  ne znam kao ni sta se zbilo I koje uzeo medalje Karadjordjevica sa mecevima.Meni su pripali ne znam iz kog razloga , valjda je ih otac doneo , neki pecati I jedan veliki cekic.Jos ga cuvam I zovem ga dedin cekic.Pecate sam pogubio .Secanja sam sacuvao.

Nema komentara:

Objavi komentar